postavljena

Zavist je rasipanje sopstvene energije

Ponekad na moja vrata zakucaju osobe koje će pre ili kasnije u razgovoru o svom poslu upotrebiti čuvenu rečenicu:

  • Ma, ne mogu oni mene toliko malo da plate koliko ja mogu malo da im radim.

Bila je to sredovečna žena, radila je na trafici i mrzela sve ljude koji kod nje kupuju skupe stvari. Ona sebi nije mogla da ih priušti. Njega egzistencija, iako nije bila direktno ugrožena, ispunjavala ju je brigom. Nije imala novca koliko je želela i to ju je mučilo. Svesno ili ne, sebi je tu situaciju ovako objasnila: moj život je u redu, oni bogati su zapravo nemoralni i nečasni. Ceo tekst „Zavist je rasipanje sopstvene energije“

postavljena

Ljutnja je odraz vas samih

U moju kancelariju s vremena na vreme dođe neko narogušen i vidno besan. To je uvek prilika za razgovor uz topao čaj.

  • Kako da se ne ljutim? Pa sve u mom životu me dovodi do ludila!
  • Život nam je dat da budemo spokojni i srećni, u svakom blagostanju.

Gledala me je u tako intenzivnoj neverici da sam zaista počeo da se pribojavam da će se sve muke koje je donela tog dana slomiti na meni. U najboljem slučaju dobiću vruć čaj po glavi. Ceo tekst „Ljutnja je odraz vas samih“