Da li prosjacima treba davati novac?

Sigurno ste čuli da se kaže: svi na svetu se rađaju sa svojom karmom. Da li znate šta to znači?

Pre dva dana sam na semaforu kod Yu-Biznis centra na Novom Beogradu video devojku koja prosi idući od automobila do automobila. Bila je prilično lepo obučena, što me iznenadilo. Imala je u rukama veliko parče papira na kome je pisalo da je tražila pomoć. Razlog neuverljiv, ali opet, na prilično pismen način. Primetio sam pogled, ispunjen mržnjom i osudom. Posebno se primećivao prema onima koji nisu otvarali prozor i pružali novac. Ja sam bio među njima. Video sam u njenom bio-polju veoma jasno: odbijanje da se nauči lekcija iz prethodnog života. Lekcija se toliko nametala, a problem je bio ego i osuda! Nisam joj ostavio ništa, ali ne zato što nisam imao niti sam bio ljut, već zato što sam joj želeo dobro!

Šta mislite da li je trebalo da joj dam novac?

Jednom prilikom u kancelariji sam primio jednog sveštenika. U nastupu sam primetio borbu između čežnje da primi pomoć i osude prema meni. Započeo sam sasvim neobavezan razgovor ne bi li se čovek opustio. Trudio sam se da stvorim pozitivnu atmosferu. Pričao sam mu o tome šta ja mislim o životu, o svemu čemu su me naučile tradicije isceljenja stare mnogo hiljada godina, o naučnim dostignućima koja to dokazuju itd.
U trenutku kada sam se dotakao činjenice da uzrok čovekovog stanja može biti u prethodnom životu, sveštenik je energično skočio, ušao u svoju propovedničku ulogu i počeo da me osuđuje bez ijedne činjenice ili argumenta kojim bi dokazao suprotno.

Oče, ako imate dokaze koji opovrgavaju moju priču, molim vas prosvetlite me. Ne bih želeo da budem slep do očiju, grešan pred Bogom i u zabludi širim neistine. Sve što znam, svakog trenutka preispitujem i tražim dokaze koji će potvrditi moje znanje ili oboriti moje zablude. Jednostavno, tako učim i tako stalno provetravam svoj um. Molim vas, ako smatrate da grešim, pomozite vi meni. Potpuno sam otvoren i spreman da razgovaram i učim. Samo vas molim, dajte mi dokaze jače od mojih.

Kako to misliš? – brecnuo se na mene sveštenik.

Evo, ako vam je lakše, ja ću vam postavljati pitanja, a vi meni odgovarajte. Može?

Može! – osećaj nadmoći u njegovom glasu i smešak prikriven iza duge brade.

Da li smo svi mi jednaki pred Bogom i rođeni kako bismo učili, savladavali prepreke, iskušenja, zle misli i emocije, i tako pronašli svoj smiraj i zaslužili da sednemo uz skut Božanski, neuprljanog obraza?

Tako je!

Kako to, da je taj početak puta za svakog od nas drugačiji? Za nekoga počne u kartonskoj kutiji ispod mosta, a za drugog u raskoši bogate porodice. Neko na taj put krene s bolešću i ceo život pati u nemaštini dok drugi lagodno životare trošeći nasleđeno bogatstvo. Zašto za svakoga taj početak nije isti ako krećemo sa istog početka i ako ni pre ni posle ovog života nema ničega?

Mislim da ga je u tom trenutku oblio znoj, počeo je da se nakašljava, traži čašu vode i ponaša poput osnovca koji će sada da odgovara a nije se spremio. Potrudio sam se da nenametljivo iznesem svoje mišljenje:

Ja smatram, na osnovu onog što sam video i naučio, da je upravo ta različitost dokaz da je samo naše telo truležno i samo jednom ovde, ali duša ne.

Osim zamišljenog pogleda nisam dobio nikakav odgovor. Mislim da mu se svidelo moje izlaganje i sve ono što sam mu rekao nakon dijagnoze. Imao je bezbroj pitanja, ali nije bio spreman da čuje odgovore. Obećao je da će razmisliti o svemu i da će ponovo doći. Još uvek ga čekam i iskreno se nadam da će doći.

Mi se rađamo, a već smo na putu, već nas čekaju od ranije određene lekcije, a sa sobom donosimo i dobro i zlo i sve što smo preskočili i ostavili nenaučeno iz svih prethodnih života. To je ono što nam slabi početak i tera nas da u patnji naučimo lekcije i spremim se za nove, sadašnje.

No, vratimo se devojci s početka ove priče. Svako ima svoju karmu i nosi svoje lekcije. Na tom putu svaka prečica, lenjost, neaktivnost i osuda imaju veoma skupu cenu!
Davanje novca prosjaku, koji je sposoban da sam zaradi, samo doprinosi truljenju njegove duše. Kratkoročno ga ohrabri dobitak, ali ga on sigurno neće pokrenuti da radi i pošteno zarađuje za svoj život. Naprotiv, njegov ego, kao i svaki drugi je lukav i nateraće ga na prečicu kojom će ići dalje, sve dublje u mrak. Kakve to ima veze sa vama? To je njegova karma. Šta je loše po vas što ste mu dali? Pa da, naizgled sve u redu, dobro delo s vaše strane, ali ako mu pomažete da dalje truli i izgara svoju dušu, vi dodajete greh i na svoju dušu i na svoj račun jer ste i vi tim delom doprineli truljenju.
Sve je na svetu energija, a jedan od najmoćnijih zakona univerzuma je zakon ravnoteže. Prema tome, nema ništa džabe na ovom svetu! Setite se one narodne: što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji! Ako već želite da pomognete prosjaku, učinite to na način koji neće oštetiti vašu dušu. To se može učiniti samo tako što ćete obodriti i njegovu da čini pravu stvar, a tako je na kraju i Hrist podučavao. Neka učini nešto za vas, neka vam obriše stakla na kolima, a vi ga onda slobodno platite koliko vam drago, preterajte ako vam je volje. Razmena energije mora da postoji!

Juče sam prošao kolima pored iste devojke na istom semaforu. Otvorio sam prozor i dao joj papir sa brojem telefona moje prijateljice koja traži radnicu za rad u pekari. Uzela je, i nije je veselilo što nije u pitanju novčanica.

Danas je opet bila na semaforu i prosila. Mene i moj auto je zaobišla…