Lažni proroci i njihovi učenici

Mnogo puta ne mogu da dođem do reči od ljudi koji su završivši neki kursić duhovnih veština i požurili da sebi nalepe etiketu velikog gurua. Takvi ljudi svoj nastup pripremaju iz priručnika za marketing, imaju unapred uređenu finansijsku konstrukciju, imaju savetnike i jednom rečju – sve osim suštine.
Baš jedna takva gospođa došla je kod mene i pokušavala da me ubedi u tehniku koju je ona, kako to kaže, sama napravila zahvaljujući svojoj posebnosti.

Ako je ta tehnika toliko dobra, zašto ste došli kod mene sa toliko problema?!

Mnogi s namerom kod mene dođu po licencu, jer sam predstavnik Internacionalnog Reiki trening centra za ovaj deo Balkana. Tek onda, nakon rutinskog dijagnostičkog tretmana moram da ih pitam:

Kako da lečite ljude kada ste vi sami bolesni? Kako da imaju novac, a vi sami ga nemate? Gde oni da nađu emotivnog partnera, a vi ste usamljeni?

Retko kada dobijem nešto smisleno od njih. Najčešće samo prazne priče koje su čuli, a nisu razumeli. Zapamtite:

Ko mnogo priča, obično malo zna ili ništa ne zna!

Ne treba mnogo pričati o novostečenom znanju. Zašto? Pitanje je koliko je to što ste tek naučili celovito. Ono što je sveže naučeno deluje kao da je ogromno, a zapravo ni sami niste svesni par važnih stvari:

• To znanje nije dovoljno jer je to samo jedna tačka iz koje ste tek pošli. Polazite od malog ili ni od čega, a tek treba da putujete. Da li zaista 100% sigurno znate kuda idete?

• Da li je i to što imate zaista tačno? Vi nemate druga znanja sa kojima možete da uporedite ovo što ste dosad stekli.

Dakle, ukratko, radi se o vašoj fascinaciji, ne o pravom znanju. Videli ste samo jednu kuću, a ne znate kakav je grad u koji ste došli. To može biti toliko varljivo, pogrešno, a Boga mi i opasno za vas i one koji bi da vas slede. Suditi knjizi prema jednom poglavlju znak je neozbiljnosti i suštinske nepismenosti.

Oni ne znaju ništa pa zato pričaju. Njihovo znanje je toliko malo da im više služi da veličaju sebe nego da nekom stvarno pomognu jer ih podsvesno frustrira svest o tome koliko zapravo ne znaju. Tako oni preuzimaju tuđe reči. Misle zavaraće druge da je to njihovo, a u stvari samo oni veruju u to. Nemojte biti lakoverni!

U toj priči nemate šta stvarno da dobijete – ni vi ni oni. Kroz tu priču, oni samo troše svoju energiju i ostaju još siromašniji nego što su bili. Takvi ljudi se obično i zadržavaju samo na izlogu i unutrašnjost radnje im nikada nije bogata. Oni sve to i rade samo zarad reklame, da bi mogli da kažu „ja sam bio tamo“. Nemaju dela koja mogu umesto njih da pokažu kako ih je taj put oplemenio.
Ovo se često dešava na početku traganja za stvarnom duhovnošću. To je put pun zabluda i smišljen je tako da testira osobu koliko je spremna. Ishod je za nadmene uvek isti: ostaju u iluziji i valjaju se u svom blatu misleći da nešto znaju. To postoji i na fakultetima prirodnih nauka. Na medicini to zovu sindrom prve godine, a slično postoji i na psihologiji, umetnosti i ko zna gde još. Brucoši misle da znaju više i od svojih profesora, a o drugima i da ne pričam.
Oni nisu dovoljno strpljivi, pa ne mogu da sačekaju da stignu do više znanja i pravih istina, već svaku novu misao usvajaju kao apsolutnu i onda vitlaju njome deleći pamet svima oko sebe. Opet, iz samo jednog razloga: da drugi misle da su oni pametniji nego što jesu. U tome mogu biti agresivni, nastup im je iscrpljujući za svakoga jer suptilno hrabre sebe, a podsvesno se plaše svog neznanja. U toj fazi znaju da budu izrazito zavidni prema onima koji znaju više od njih ili pokušavaju da ih poduče. Zavist je najsuptilniji oblik divljenja!

Nikada vam takvi neće dozvoliti da na proveru stavite njihova znanja. Sa visoke pozicije na koju su sebe stavili zamišljaju da su veliki učitelji, a ubrzo padaju jako nisko.

Učitelj posle jednog kursa i nove metode – razmislite sami, vredi li uopšte dalje slušati takvu osobu.

Svuda ih prati idolopoklonstvo, rojevi citata i veličanje grupe ili pojedinaca, uglavnom onih koji pothranjuju njihovu iluziju. Ti koji im stalno tapšu ili se nesvesno koriste njihovim slabostima ega ili su isti kao i oni. Znate i sami onu narodnu: „ja tebe vojvodo, ti mene serdare“?

Takve ljude demantuje njihov život! Samo pogledajte:
Nazivaju sebe velikim duhovnicima, a puše cigarete.
Jutro je doba za meditaciju, ali ne pre nego što se popije šolja kafe.
Propagiraju unutrašnju lepotu, a ne izlaze iz salona lepote.
Duhovni sjaj u svojim očima „dorađuju“ hirurškim smanjivanjem podočnjaka.
Puniji su silikona nego ljubavi prema onima kojima se obraćaju.
Duhovnost donosi ispunjenje – pa upravo zato onoliki šoping!

Šta da rade kad sasvim pomešaju babe i žabe? Ništa drugo ne ostaje nego da otvore spiritualni centar u kojima uz malo joge dobijete i gratis proročanstvo; naučite da plešete sambu, a tu je i brzopotezni Reiki tretman protiv bora, sve to sa tri saveta kako da uspešno pregovarate ili da se obogatite. Možda vam posluže i neki fini zeleni čaj.

Dajte, molim vas!

Spoznaja sebe na duhovnom putu nije cirkus u prodajnom salonu!

Ako vas je ovo naljutilo zato što ste prepoznali sebe ili neku dragu osobu, nemojte se ljutiti na mene. U ozbiljnoj ste iluziji, pa se već jednom zapitajte šta zaista hoćete i kuda zaista treba da idete!