Da li baš zaista želite da vam bude bolje?

Ljudi koji dolaze kod mene uglavnom ne kasne. Nekad je to iz stvarne želje da pronađu sebi pomoć, a nekada prosto iz poštovanja prema meni. Međutim, i u tom pravilu ima izuzetaka. Bila je jedna gospođa koja nikada nije mogla da zapamti kada smo se dogovorili da se vidimo, pa sam joj zapisivao, mada je i tada često gubila podsetnik. Nekada bi zaboravljala da dođe, nekada bi kasnila, sve u svemu „nije nam se dalo“.

Meni se vrti u glavi. Imala sam jake bolove. Taksista se nije pojavio… – bezbroj izgovora je postojalo za samo jednu misao njenog ega: „Neću da se menjam!“

Razmišljao sam intenzivno o tome i shvatio da je ona došla kod mene na nagovor svoje rođake. Prvi minus. Niko vas ne sme nagovarati na pomoć dok vi sami ne odlučite! Rođaka ju je lišila svake materijalne odgovornosti za dolazak na preglede, plaćala je umesto nje. Drugi minus. Uložite energiju da biste za uzvrat nešto dobili, u ovom slučaju zdravstveni boljitak!

Zatim ja sam insistirao da joj učinim i pomognem dodatno, bez ikakve naknade jer nije bila u finansijskoj mogućnosti, o čemu mi je često sama govorila. Treći minut je dakle moj. Svako ima svoju karmu i u to ne smemo da se mešamo!

Sve što se dobije besplatno olako se shvata i poriče se vrednost toga!

Šta se zapravo sa njom dešavalo? Imala je jake bolove u glavi, nesvestice, vrtoglavice i slično. Detaljan pregledi raznih lekara specijalista nisu pokazivali nikakav probleme. Snimanja na najsavremenijim skenerima nisu otkrivala problem koji bi mogao da izazove takve bolove, a za to vreme, žena je zaista trpela bol.

Fokusiranje na posledicu, to jest bol, i sve smo dalji od uzroka. Bol ego koristi kao alibi za beg od promene!

Na svaki moj pokušaj, na svaki energetski rad, ona je reagovala sve snažnijom reakcijom bola. Na svaki moj pristup dobijala je nesvestice. Govorila je da ne oseća apsolutno ništa, ma što da sam radio. Odavno sam prestao da se obazirem na izazove ega i sopstvene sujete tako da me nije povređivalo njeno omalovažavanje, samo sam se pitao na koji način da joj pomognem. Inače, imam visok prag tolerancije.

Imala je čistu dušu, bila je dobar čovek, a sve to je dodatno maskiralo uzrok njenog problema. Shvatio sam da to što radi meni, verovatno radi i svima ostalima, pa sam krenuo za tim tragom.

Pogledao sam dublje u njeno biopolje, kroz velove snažnih iluzija koje je stvorila i video sledeće: u sekundarnim porodicama ona i muž su imali dosta problematičnih situacija, traumatičnih događaja i svih onih trenutaka u kojima se zahteva veliko angažovanje, shvatanje situacija, učenje lekcija i suočavanjem sa životnim izazovima.

Njen um je zapravo uradio sledeće: smislio je alibi kako bi se potpuno distancirao od svega što je činilo njen život, a usput je dobila i maksimalnu pažnju i brigu svog supruga. Njen um je zapravo na svako suočavanje sa problemom urlao: Nemojte mene dirati i opterećivati time, ja sam bolesna, mene boli glava, ja ne vidim to, ja ne mogu da se bavim tim. Takođe, taj isti um je šaputao: Meni treba pažnja najbližih osoba i ne mogu da je delim sa njihovim problemima, zato što sam ja bolesna i meni treba pažnja.

 

To je jače od mene, ja sam nemoćna jer sam savladana stravičnim bolom. – stalno je ponavljala dok je njen ego sebično misli samo na sebe!

Pod maskom žene sa velikim problemom krio se veliki ego. Ona zbog tog problema nije mogla da radi mnoge stvari. No, gledano sa druge strane, njen ego upravo te stvari nije ni želeo da radi. Njena duša je bila obmanuta i podlegla je sopstvenoj prevari.

Bezbroj puta sam rekao: naše telo je poligon na kome naš um izvodi svoje projekte. Ukoliko mu to dozvolimo, cena je jasna: trpljenje!

Na njoj je bilo da li to želi ili ne, da odluči da li je „skuplja dara nego mera“. Ego uvek ide na našu štetu, a na nama je da mu to ne dozvolimo!