Naš jedini neprijatelj stanuje u ogledalu

Život je previše kratak za ljutnju, zajedljivost, ljubomoru i mržnju. Ja neću da ga trošim na nesreću i loš osećaj u stomaku. A vi?

Znam, svako će reći da je u ovom svetu lako da te neko iznervira i izvede iz takta. Da li se dovoljno često setimo da isto tako u životu svako plaća samo sopstveni račun? Stvarno nam je lakše da gledamo druge i da se oštrimo tražeći njihove greške. To je lako, to opušta, zato što je teško i nelagodno gledati u sebe i tragati za sopstvenim greškama. A upravo su one te koje nas muče i kinje! Drugi su samo tu da se zavaramo, da skrenemo pažnju, da lenčarimo dok nam ne pukne pred očima. Nama je loše, mi smo jadni, mi smo bez ljubavi, bez novca, na kraju i bez zdravlja, ali je uvek neko drugi tu da bude kriv za to. Šta bismo mi imali od tuđih grešaka? Što nas to umara? Sve manje vremena, sve više stresa, sve manje živaca i nikako da nam bude bolje. Pa mi stvarno moramo da se zapitamo šta nas tera da stalno biramo pogrešno!

Ego je dobar sluga, ali loš gospodar

Možda je teško rečima objasniti šta je to tačno naš Ego, ali nam u praktičnom smislu uopšte nije teško da prepoznamo njegove manifestacije. Sećate se kada ste poslednji put osetili:

  • Sujetu,
  • Mržnju,
  • Zavist,
  • Ljubomoru,
  • Cinizam…

Destruktivne i zarazne ljudske emocije. Ego je toliko moćan, a ujedno perfidan, da lako može da manipuliše našim umom. Ume da nas zavede i natera da gledamo stvarnost njegovim očima. Da, zvuči kao da u nama postoje dva Ja – i zaista je tako. Ego je ono Ja koje stremi da bude veliko. On će svaku našu viziju uvećati x2, x5, x100, x1000, u beskonačno. On će svaku našu muku pretvoriti u ambiciju. On nam neće dati mira, NIKADA, jer čak i da dođemo do x100, x1000.000, nežno će nam šapnuti: ti možeš više, ti zaslužuješ više, uzmi još…

Ego jeste tu da nas bodri, snaži, da krčimo put za sebe i kao takav nam je preko potreban u ovom svetu. Problem nastaje zbog toga što smo mi spremni da ga neprestano češljamo u ogledalu, pa i ne vidimo da to nismo mi, makar ne celi mi.

Ukrotite svoj ego – nemojte ga odbaciti

Svi smo čuli za Aleksandra Makedonskog? Njegov Ego mu je pomogao da se popne na tron sveta! Niko pre njega nije verovao ni da je tako nešto moguće. On je uspeo. Isti taj Ego pomogao mu je da sa njega brzo i siđe, pravo u blato. Kažu: „Ponos prethodi padu.“

Lošim aspektima Ega posebno su podložne pojedine struke i visoki društveni položaji.

Rukovodioci i vladari, političari, advokati i sudije, ponajviše lekari.

Apsurd: oni čija bi glavna osobina trebalo da bude dobrobit, saosećanje i briga o drugima, najbrže tu brigu zamene brigom za sopstvenu moć i položaj. Ima tu jedna mudra misao koja se pripisuje Arturu Šopenhaueru:

„Svaki čovek za granice svog sveta uzima granice svoje vlastite vizije.“

Posao sa Egom je pipava stvar, opasna, ali ujedno i jedna od najvažnijih lekcija koje imamo da naučimo. Ako se pod njegovim uticajem stalno protežemo u pokušaju da dotaknemo nebo, a nekako uspemo da zavržimo makar jednu nogu na zemlji – šta će se desti? Porašćemo!

Lakše bi možda bilo da završimo s Egom, odbacimo ga i rastopimo u procesu monaške askeze. Nije ni to lak posao, ali je, čini mi se, uz to i uzaludan. Postoji toliko duhovnih disciplina i sve one nas u suštini uče istu stvar: kako da uposlimo svoj Ego i stavimo ga pod kontrolu. Ako u tome ne uspemo, završićemo život u kandžama njegove destruktivne energije.

Čekaj, čekaj, zar to nije preoštro rečeno? Nije. Glavna osobina uma pod uticajem Ega jeste da ne želi da se menja. To iskustvo imaju svi koji su makar jednom u životu uspeli da ga sateraju u ćošak. U tom trenutku vidite svoj Ego oči u oči i shvatate o kakvoj se zveri radi. Neki, najhrabriji, ne ustuknu, pogledaju se u oči i reše da se menjaju. Tada nastupaju pojačani simptomi, na površinu svašta izađe, ima tu i boli i besa, ali je drugačije – to nije kupanje u negativnom, to je čišćenje i pražnjenje. Mnogi se uplaše tek kad se taj proces završi. Ne mogu da pogledaju sebe kada vide šta se sve u njima krilo.

U takvoj panici volim da im kažem:

„To vam je kao kada ustanete sa WC šolje. Ružno izgleda, ružno miriše, nikome nije lako da to gleda. Šta ima tu uopšte za gledanje? Što duže ostanete tu, biće vam gore. Pustite vodu i završite s tim. Osećaćete se fenomenalno!“

Zašto čekati da drugi počnu prvi da se menjaju? Nije naša igra ko je jači, to je igra Ega. Naša igra je u tome ko je mudriji i svesniji! Svako plaća svoj račun. Ustanite i udaljite se od stola dok još možete svoj da platite.