Da li je ispravan svaki naš korak?

Da li je ispravan svaki naš korak?

To je pitanje koje svi mi sebi postavljamo a po najviše oni  koji se bave tuđim sudbinama i životima.

Otišao sam na zasluženi odmor, sav srećan što ću imati više vremena za sebe. A onda, kao grom iz vedra neba, par sms poruka zapretilo je da se sav moj san o odmoru sruši i pretvori u pakao. Dobio sam pretnju da će me izvesna osoba prijaviti policiji i sačekati lično negde u mraku, zbog mog rada!

Naime, jedna žena koja je bila na razgovoru kod mene nakon nekog vremena dobila je neke psihičke smetnje. Tada kao i godinu dana pre toga bila jako zadovoljna ali kada se sve ovo dogodilo nismo bili u kontaktu. Kod njenih bližnjih svi alarmi su se upalili. Susreli su se sa nečim što je za njih bilo nepoznato. U našem narodu čim se naruši slika očekivanog psihičkog stanja nastaje kolaps i maksimalno otežavanje situacije osobi sa problemom zbog pokušaja “vraćanja u normalu” u kućnoj radinosti od strane najbližih. U ovom slučaju došlo je do snažne osude dotične gospođe od strane njene porodice, što je svakako uticalo na pogoršanje njenog stanja.

S obzirom da nisam bio u kontaktu pre toga sa dotičnom gospođom, koja mi se ni sada nije javljala na pozive, insistirao sam kod njenih bližnjih koji su mi uputili pretnje da potraže pomoć lekara u odgovarajućoj ustanovi, što je pre moguće.

Reiki ne može da izazove nikakve fizičke i psihičke bolesti. Reiki je metoda unapredjivanja zdravlja kroz pozitivne misli, promenu životnih navika i življenje u pozitivnoj energiji. U slučaju bilo kakvih zdravstvenih problema ja insistiram da se potraži savet lekara!

Koliko sam shvatio u pitanju je bila psihoza koja se manifestovala neočekivano strašno za njih kao medicinske laike. Sa stručne strane to nije bio težak i ne rešiv slučaj pod uslovom da potraže pomoć na odgovarajućoj medicinskoj ustanovi.

Bio sam žrtveni jarac koga je trebalo razapeti iako na svim mojim internet profilima jasno stoji da ono čime se bavim nije metoda lečenja, da nije zamena za klasičnu medicinu, i da se za sve zdravstvene probleme treba obratiti lekaru. Ali razumeo sam i nisam ih krivio za to, pomoć je bila na prvom mestu.

Svaki pokušaj pravdanja u ovakvoj situaciji može biti samo dolivanje ulja na vatru tako da nisam ni pokušavao. Za odbranu ovde nije bilo mesta već samo za pokušaj pomoći. Koliko je to bilo moguće, preko osobe koja je bila jedino dostupna za kontakt, davao sam savete koji su bili u mojoj moći. Ja sam razmišljao o svojoj lekciji i shvatio je.

Oni su na sreću potražili pomoć lekara.

Još na početku svog puta shvatio sam da će on biti trnovit i ne tako prijatan, ali takođe i da je on moja misija i razlog zašto sam ovde. Takođe i da će biti puno iskušenja i prepreka. Od mnogo stotina ljudi sa kojima sam razgovarao i delio svoja uverenja u cilju njihove pomoći, zaista ovo je usamnjen slučaj skretanja u bezumlje ljudi koji su bili u blizini osobe sa kojom sam komunicirao. Ti ljudi nisu krivi, njih je strah naveo na iskonske reakcije napada koje su zapravo bile samoodbrana iz neznanja i vapaj za pomoć. Daleko je više ljudi koji razumeju snagu prave porodične podrške i značaja zajedničkog učestvovanja u procesu rešavanja problema. Na sreću kod mene uglavnom dolaze čitave porodice u želji da razumeju situaciju i pomognu svojom podrškom.

Ono što često govorim svojim studentima je da svako u životu zauzima ono mesto, koje mu pripada i za koje treba da se bori a to je zapravo mesto koje i zaslužuje. Ne postoji slučajnost i svaka situacija u životu je samo mogućnost za dobijanje novih uvida i napredovanje, a ne za paralizu i nazadovanje.

U našem radu ne sme postojati sažaljenje jer je ono ponižavajuće. Moramo imati na umu da je iskrena dobrota bespomoćna a ljubav ponekad slepa. Samo iskreno saosećanje i trezvena prisutnost u problemu mogu dati zdrav pristup, savet i pomoć.

Pred naše klijente je stavljen izbor da li će biti dobri ili loši u životu jer sve zavisi od trenutka, od okruženja, od onoga šta im se dogodilo dan ranije. Ne smemo im zamerati. Dok naš izbor uvek mora biti samo na strani razumevanja i dobrote. Zato je njima lako pomoći jer je i najgoreg zlikovca lako navesti na dobro delo. Njima odlazak u sumrak života daje snagu i oni plutaju između sopstvene tame i svetlosti. Zato mi moramo uvek biti u svetlosti kako bi im bili utočiste i nadu za bolju budićnost.

Dugo vremena me je mučilo pitanje gde je granica i u čemu je razlika između mene i nekog prevaranta koji sebe naziva isceliteljem, a čija titula je sada bila okačena meni oko vrata. To pitanje će uvek postojati, čak i sada kada sam doktor medicinskih nauka. Sada je to pitanje izgovoreno na glas a u budućnosti će verovatno postojati u mislima. To se zove odgovornost. To nikada ne prolazi jer postoji odgovornost za sve kojima pokušavamo da pomognemo. Ljudi koji su me naterali na preispitivanje sebi ne postavljaju ta pitanja.

Često studentima kažem: ako ste hteli da pobegnete od tog mučnog pitanja onda ste odabrali pogrešnu stranu. A upravo ta odgovornost daje odgovor na to pitanje – u tami su oni koji se bave isključivo svojim interesom i oni se ne preispituju a u svetlosti su oni koji teže da doprinesu kolektivnom dobru i oni stalno proveravaju sebe.

U svetlosti se nikada nećemo osloboditi pitanja da li je ispravan svaki naš korak ali ono što znam je da nikada ne trebamo prestati da hodamo tim putem.

Ja sam izabrao svoju stranu i ono što sam hteo a iskušenja i pokušaji napada će uvek da postoje. Ti napadi su samo vapaj za pomoć izgubljenih duša i ja ću im uvek pomagati. To je cena ovog izbora i ne kajem se zbog toga već sam ohrabreniji u svojoj nameri da pomažem ljudima.

Pre nego što sam napisao ovaj tekst stigla mi je poruka od sestre žene koja je imala psihičke probleme da mi saopšti da ona zna da Reiki nije razlog sestrinog stanja, jer je i njoj lično mnogo pomogao. Razlog je bila porodična ostavinska rasprava. Nadala se da će to shvatiti i sestrin suprug koji je uputio pretnje.

Želim im svako dobro…