Šta se zaista dešava u našem telu tokom stresa?

Stres je tema koja se često obrađuje a i ja sam često pisao njoj. Šta je stres, svi ste veoma često osetili na sopstvenoj koži u sopstvenom životu.

Stresori kao činioci koji dovode do stresa mogu biti biološki, socijalni ili psihološki, često su nevidljivi i neopipljivi ali su prisutni u našim životima.

Da li suštinski znate šta se tačno dešava u vašem telu u trenutku stresa?

Pokušaću da vam objasnim, iz ugla medicine, kako bi postali svesniji koliko je važno raditi na sopstvenoj ravnoteži, spoznaji koliko je važno shvatiti šta je stres i kako se izboriti protiv njega.

Kada smo izloženi stresoru ili neprijatnoj situaciji u našem telu se dešava niz promena, reakcija i procesa kao posledica reakcije našeg tela na datu situaciju. Sve te reakcije su u međusobnoj interakciji a sve te reakcije se ostvaruju kroz dvosmerni mehanizam, između psihičkih, nervnih, endokrinih i imunoloških procesa.

Takođe, tu je prisutan čitav niz faktora: genetskih, nervnih, endokrinih, socijalnih, bihevijoralnih (faktori ponašanja) i emocionalnih (kao najdominantnijih).

Od pamtiveka su ljudi znali da postoji veza između našeg psihološkog stanja i pojave bolesti. Hipokrat je rekao: Ne moguće je isceliti telo ako ne iscelimo dušu.

Jaka emocija utiče na naš imuni sistem tako što ga slabi i vodi u bolest.

Nakon što smo izloženi nekoj neprijatnoj situaciji to prepoznaje kora velikog mozga, aktivira se emocionalni takozvani limbički centar koji je centar za emocije.  Limbički sistem je veoma složen. Označava sveukupne krugove koji su zaduženi za kontrolu emocionalnog ponašanja i motivacionih nagona. Ima značaja u procesima hranjenja, osećanja, konfliktnih situacija, bežanja, seksualne reprodukcije, mirisa, spavanja i sanjanja, memorije.

U trenutku aktiviranja limbičkog centra mi stvaramo emociju prema situaciji koja se dešava.

 

Stvorena emocija aktivira hipotalamus. Hipotalamus je veoma važan deo mozga, u njemu je smešteno više vitalnih centara koji kontrolišu osnovne životne funkcije, kao što su kardiovaskularna regulacija, regulacija telesne temperature, regulacija količine telesne vode, regulacija kontraktilnosti materice i lučenje mleka iz dojki, regulacija uzimanje hrane i vode, kao i funkcije sistema organa za varenje. Povezan je sa hipofizom i kontroliše lučenje njenih hormona.

 

Hipotalamus aktivira hipofizu a ona koru nadbubrežne žlezde koja počinje pojačano da luči kortiko-steroide, luči kortizol koji je jedan od glavnih hormona stresa.

Takođe, aktivira se simpatički nervni sistem koji aktivira srž nadbubrežne žlezde koja pojačano počinje da luči adrenalin, kao drugi osnovni hormon stresa.

Izlučeni hormoni putuju krvotokom i zato imaju pristup svim organima. Svaki hormon nosi određenu poruku koju telo razume i shvata kao vodič za promenu svoje funkcije.

Nadbubrežna žlezda i hipofiza su, kao što sam pomenuo, najvažnije za razumevanje reakcije stresa. Žlezde su sastavljene od dva različita tkiva, kore (korteksa) i medule. Jezgra stvaraju velike količine dva veoma važna hormona, kateholamine, koji se nazivaju adrenalin i noradrenalin. Norepinefrin i adrenalin povećavaju rad srca (sdrenalin više nego noradrenalin). Nadbubrežna kora proizvodi hormone koji mu omogućavaju da izdrži dugotrajne napore. U pogledu reakcije na stres, povećane otpornosti i izdržljivosti, kortizol je najvažniji. Njegov najvažniji zadatak je snadbevanje funkcionalnih mišića dovoljnom energijom. Kortizol je uključen u pretvaranje zaliha masti u energiju i olakšava kateholamine. Kortizol obično učestvuje u funkcionisanju sistema odbrane u slučaju infekcije ili povreda.

Prema svemu ovome, ovi hormoni deo odbrambenog mehanizma zvanog „beži i spasi se“. S obzirom da mi nikuda ne bežimo u trenutcima stresa u kancelariji, ti hormoni umesto namenjenog pozitivnog efekta, pokazuju svoju negativnu stranu.

 

Tokom stresa pojačano lučenje kortizola i adrenalina dovodi do kompromitovanja našeg imunog sistema i slabljenja naših odbrambenih mehanizama.

Dokazano je da pojačano lučenje adrenalina, u dužem vremenskom periodu dovodi do oboljenja srca i krvnih sudova a pojačano lučenje kortizola dovodi do autoimunih oboljenja, alergija, infektivnih oboljenja i karcinoma.

Stres je svuda oko nas, od te pošasti ne možemo pobeći. Nije strašno imati negativnu misao i negativnu emociju, nemoguće je i neprirodno biti stalno u pozitivnim mislima i emocijama ali je moguće prepoznati i transhormisati ih.

O tome vam često pišem i pričam kroz moje tekstove na blogu, mojim knjigama, predavanjima i učenjima koja su otvorena za sve.

Izbor je na vama kakav će vam biti život!