Mislite da živite a zapravo bežite

U moju kancelariju ušao je je mladić dovoljno star da bude odgovoran za svoje postupke ali i dovoljno mlad da bude sklon da poriče neke istine o sebi.

Imao je problem učestalih upala mokraćnih kanala i recidiva nekih polnih bolesti za koje je tvrdio da nije imao od koga da ih dobije i da su se eto same pojavile.

Već u prvih par rečenica zaklučio sam da ima ozbiljan emotivni problem. Zapravo bio je izrazito emotivan, željan romanse i ljubavi ali sa druge strane emocionalno obogaljen da primi istu pa je bežao od svake mogućnosti da mu se to dogodi. Bio je pun različitosti i sudaranja sa sobom. Želeo je ljubav a bežao od nje, želeo je da bude uspešan u poslu a ponašao se nezrelo, želeo je poštovanje a rušio je svoj život. Na svako moje pitanje imao je milion potpitanja, na svaki moj odgovor imao je još više pitanja. Bio je izrazito infantilan a zauzimao stav odrasle osobe. Jednostavno mu se nije moglo prići ni sa jedne strane. Na svako izazvano sučeljavanje sa samim sobom, gde nije imao odgovor posipao se pepelom i govorio za sebe omalovažavajuće reči.

Ljudi često kada nemaju odgovor na nešto guraju sebe na dole, misleći ne može me niko poniziti koliko sam sebe mogupa će mom egu biti lakše.

To je i istina. Samo što taj ego manipuliše, lažno amortizuje a čim prodje oluja nastavlja po starom.

Na koji način objašnjavaš da ti se vraćaju polne bolesti, zapravo kako kažeš imaš ih konstantno, kao da ne reaguješ na terapiju jer osećaš tegobe stalno?– pitao sam ga.

Ne znam, ali ja stvarno nisam imao od koga da ih dobijem. Ja nemam vremena za to.

Polne bolesti su pokazatelj da ne voliš sebe, da podrivaš svoje temelje na najdubljem mestu. Da pod velom očekivanog normalnog života guraš pod tepih teška neprihvatanja i zameranja sebi. Na taj način povredjuješ i druge. Ima li to veze sa tobom?

Nema.– spremno je odgovorio.

Kako izgleda tvoj dan?

Ustanem, radim ceo dan, posao mi je jako stresan jer me nadredjeni ne razumeju, ja se ubijam od posla a oni ne primećuju to i ne omogućavaju mi da obavim sve što je potrebno i kako treba.

A šta je to potrebno?

Pa da bude sve po pravilima.

Čijim?

Pa pravilima posla.

Pravilima posla ili tvojim opsesivno kompulsivnim ilizijama kojima amortizuješ svoju nesigurnost?

Vidno se uzmemirio i krenuo sa bezbroj objašnjenja i pitanja za koja je i sam znao da su besmislena. Ja sam samo čekao da se isprazni pa sam nastavio.

Gde si bio ovaj vikend?

Nigde, nisam bio u stanju. Bio sam umoran od posla a i izašao sam u petak i subotu, dolazio je jedan poznati DJ pa sam zaglavio. 

Imaš li neku svoju fotografiju sa te žurke?

Imam. – pokazao mi je.

Da li si se drogirao?

Nisam. Zar se vidi. Uzeo sam samo pola ekstazija. – vidno se uznemirio.

Od čega bežiš?

Kako to misliš?

Da li je to razlog zašto nisi i stanju da budeš u emotivnoj vezi?

Kakve to sad ima veze?

Da li se plašiš da će život proći mimo tebe a da ga ti nećeš iskoristiti na pravi način? Da ćeš se zarobiti ako udješ u emotivnu vezu i da će život i bolje prilike proći?

Da. – značajno je to rekao, uplašeno ali sigurno.

Pa zar ne vidiš da upravo radiš ono što vodi ka onome čega se plašiš? Radiš po ceo dan amortizujući svoju nesigurnost. Tako bežiš od suočenja sa svojom hendikepiranosti za ljubav. I tako prilike prolaze mimo tebe! Onda vikendom uroniš u virtuelni svet snažnih emocija pod uticajem sintetske droge gde ti ne treba niko drugi osim snažnih čulnih senzacija izazvanih snažnim zvukovima, svetlima i hemijom u sebi. Misliš da si dobio dozu željene emocije a zapravo se samo prazniš. Na takvim mestima i da hoćeš teško da možeš sresti nekoga ko nije isti kao ti. Tako prazan vraćaš se u kolotečinu koju želiš da prespavaš čekajući novu dozu instant “sigurne” emocije. Začarani, negativni krug koji te još više obogaljuje. I ti se stvarno nadaš da ćeš jednog dana uspeti sa drugom osobom u ovakvom treningu? Mislim da je nećeš ni dočekati jer nijedna neće biti “savršena”, jer ćeš u svakoj tražiti iskustvo ekstazija.

Ćutao je i samo treptao očima koje su bile suve i bez sjaja koji je ostavio na žurci prethodnog vikenda.

Moraš dopustiti odnos sa normalnim osobama koje nemaju problem kao ti, sa nekim ko će te inspirisati na nešto drugačije od onoga u čemu si sada. Ne trebaš bežati od njih. Neće ti život proći i nepostoji bolja prilika, nju sami oblikujemo.

U sopstvenoj nesigurnosti često želimo nešto a zapravo bežimo od istog. Glumimo život i tako ga činimo lažnim a zapravo patimo za pravim. Ušuškavamo se u svakodnevici a onda pucamo po šavovima pod okriljem nečega što nazivamo pražnjenjem ventila. Bojeći se da ne propustimo život zapravo ga nismo ni svesni. Povredjujemo sebe a toga nismo ni svesni. Povredjujemo druge i sve to pod izgovorom da je to tako trebalo da bude i da prava prilika čeka na nas. Onda prvi mrak i kupujemo ulaznicu za vitruelna sintetska osećanja čija iluzija dubinski razara sposobnost za prave emocije. I tako upadamo u začarani krug, vrtlog hladnoće i samoće.

Kakve to ima veze sa mojim problemima i bolestima? – pitao je mladić.

Korenska čakra je naša baza, naš život i temelj, ona se nalazi na nivou genitalija. Polne bolesti predstavljaju nesposobnost i odbijanje da volimo sebe a to stanje ubija i ljubav kod drugih. Upala mokraćnih kanala je nesposobnost da izrazimo emocije, patnju unutar sebe i bezosećajnost spolja, beg od sebe.

Ali ja ne ubijam ljubav kod drugih, zato sam i sam baš zato da ne bi povredjivao druge. Kada budem spreman naći ću nekoga.

Bežanje od nekoga ne znači da smo tog nekog lišili bola već obrnuto. Zar zaista misliš da to može tek tako, odlučiš i budeš u srećnoj vezi? Zar zaista misliš da će bilo ko da te čeka ili primi nazad posle takvih povreda koje si naneo tom nekom? Zar zaista misliš da na mestima usamnjenosti možeš naći nekog sposobnog za zdravu emociju?

Pa šta da radim?

Počni od početka. Prvo prestani da bežiš u imaginarni svet pojačanih senzacija ekstazijem. Pogledaj sebe u uči i suoči se sa sobom i životom. Počni da odrastaš, vreme je. Postani odgovoran za sebe i sve one koji su oko tebe zbog tebe. Ne ubijaj ljubav u drugima zbog svoje nemoći i kukavičluka. Ne beži od sebe i drugih. Budi tu gde jesi i ne žudi za nečim što misliš da je sutra. Preuzmi odgovornost za svoj život i shvati da je sve tvoja odgovornost i da je ona u tvojim rukama.

Beg od života nije samo droga, to su i životne rutine koje i ne primećujemo. Vreme provedeno na društvenim mrežama ili nekim drugim aplikacijama na mobilnom telefonu, video igrice, kladionica, patološka opsesija zdravom hranom itd.

Probudite se, vreme je, ne boli i lepo je!