Ne može brže nego što može

U prirodi svih nas je nestrpljenje. Koliko puta ste odustali od svoje ideje, želje ili cilja samo zato što se nisu ostvarili onda kada ste to vi želeli. Ako danas posadite drvo jabuke nećete sutra jadikovati nad golom ledinom i ljutiti se sa korpom u ruci zašto ne možete da naberete plodove. Kada krenete u teretanu pa ne očekujete mišiće posle dva treninga. Zašto se onda dešava da većina nas očekuje da se njihove želje i ciljevi ostvare odmah ili u najmanju ruku izuzetno brzo?

Trudim se na svom poslu, otvorio sam pre par meseci svoju firmu, radim pošteno ali sve nekako ide sporije nego što sam očekivao. – rekao mi je jedan mladić .

Potrebno je vreme! Kao i svako drugo seme tako i seme naših ideja i ciljeva mora biti negovano, moramo se potruditi, uložiti svoje vreme i strpljenje, i znajte da će se ostvariti, da će se manifestovati u fizičkoj stvarnosti. Znajte da zakon rasta deluje uvek i u svemu.

Ali meni je potrebno da se to sada desi, sada sam mlad, sada mi sve to treba, šta će mi kada budem star! – nestrpljenje je izbijalo iz njega.

Svako seme ima svoje vreme inkubacije i rasta, ne može brže nego što može!

Kako da znam da sam na pravom putu, kada toliko radim a još ništa od rezultata ne vidim?– nastavio je on.

Ako se ideje, želje i ciljevi još nisu ostvarili to ne znači da se i neće, već da je potrebno još vremena! Odsustvo dokaza da nešto postoji nije dokaz o njegovom nepostojanju. To što vi ne vidite viruse ne znači da oni i ne postoje.

Vreme je najbitnije ali i u tom čekanju ima iskušenja. Sećam se jednog slučaja, jedne gospođe koja je došla kod mene kako bi, kao što je volela da kaže skockala sve u svom projektu, kako je nazivala svoj život. Želela je da se pripremi za novu poziciju na poslu, koja je trebala da se uskoro otvori. Želela je da učini sve kako bi ostvarila svoju ambiciju. Iako mi je bila mutna njena ideja, sama želja za radom na sebi me je pokrenula da joj pomognem. Znao sam da će pozitivno angažovanje dovesti do dobrog dela, tako da se nisam obazirao na činjenicu da će ono što je ona želela i ono šta će se zaista desiti biti sigurno suprotno očekivanjima. Vreme je prolazilo, mnogi bi odustali ali ne i ona. Imala je ključnu osobinu za realizaciju cilja, a to je strpljenje. Dala je sve od sebe, marljivo je radila i čekala.

Došao je i taj dan. Mirno sam je sačekao u svojoj kancelariji. Ušla je bez kucanja i s vrata osula paljbu po meni. Nova pozicija je otvorena ali je ona nije dobila. Na njenu nesreću, kako je rekla, prebačena je u odeljenje za koje nije ni znala da postoji.

Ne obazirući se na uvredljive reči zamolio sam je da ode kući, prespava pa onda dođe ponovo. Tako je i bilo. Sutradan je ušla u moju kancelariju manja od makovog zrna, izvinila se i rekla: Vredno sam radila, bila strpljiva i čekala, i na kraju sam dobila ipak najbolje. Da sam dobila položaj koji sam želela, znam da bih posle mesec dana ili dala otkaz ili poludela, shvatam to tek sada kada sam sve pogledala iz drugog ugla. Zbog te svoje silne želje nisam ni primećivala, da je tu pored mene, postojala pozicija koja je kao izmišljena za mene.

Naše pozitivno angažovanje se ne realizuje uvek onako kako smo zamislili ali ako smo strpljivi i sačekamo pravi trenutak, dobitak će uvek opravdati čekanje. Bitno je samo da taj proces ne blokiramo svojim nestrpljenjem, poštujemo zakon rasta i dopustimo mu potrebno vreme.

Vaše ideje su duhovno seme koje se poseje i niče onda kada je za toi pravo vreme. Univerzum nam ne daje uvek ono šta želimo ali nam zato uvek da ono šta nam je najviše potrebno!