Fiziologija emocije – kako krenuti dalje

Upoznala sam sinoć na žurki jednog momka. Nisam dopustila da se išta dogodi, iako mi se dopao jer ne želim da me povredi. – rekla mi je mlada žena koja je prvi put došla kod mene.

Vi verovatno ljubav povezujete sa razočarenjem. Kad mislite o ljubavi, javljaju vam se sećanje na bol, tugu, ljutnju pa čak i bes. To ste poneli iz neke prethodne veze u kojoj ste bili povređeni.

Kako vidimo svet izvan sebe, mi gradimo modele. Što više informacija, to više prilika da prečistimo svoj model. Ono što na kraju radimo jeste da sebi pričamo priču o tome šta je spoljni svet. Svaka informacija koju obrađujemo, svaka informacija koju uzmemo iz okoline uvek je obojena doživljajima koje smo imali i našim emocionalnim odgovorom.

Nije me povredio samo jedan mladić, već više njih. Neću to dozvoliti ponovo.

Nećete to ni sprečiti suzdržavanjem od ljubavi, već samo praštanjem mladićima sa kojima ste bili u vezi i razumevanjem koju to lekciju uporno preskačete jer ne želite da je naučite. Ponavljate iste greške ponovo i ponovo!

Ja ne mogu da poverujem u vaš duhovni pristup, ja sam lekar, ja verujem samo u fiziologiju. – kaže ona.

Može se to posmatrati i u fiziološkom smislu. Vi znate da se nervne ćelije koje se pale zajedno ujedno i povezuju. Ako nešto stalno ponavljate, te nervne ćelije stupaju u dugoročan odnos. Ljutite se svakog dana, frustrirani ste, patite – dajete povoda za još mučenja u svom životu! I tako svakog dana vi prespajate tu nervnu mrežu i ta nervna mreža sada već ima dugotrajan odnos sa svim onim drugim nervnim ćelijama koje nazivamo vašim identitetom. Takođe, verovatno znate da nervne ćelije koje se ne pale zajedno više nisu povezane. Kad god prekinete misaoni proces tu je i hemijska reakcija u telu.

Kad počnete to da opažate, onda ne-podsticajem prekidate taj proces. Samo to opažanje povlači sa sobom automatsku reakciju koja u nama gasi autopilota: zbog nje nismo više telesno-emocionalna osoba koja reaguje automatski na svoju okolinu.

Da li to znači da su emocije dobre ili da su emocije loše?

Ne možete ih tako posmatrati, emocije su napravljene tako da intenziviraju iskustva kako bismo ih smestili u dugotrajno pamćenje. Zato ih imamo. Svaka emocija je holografski utisnuta hemijska materija. Najnaprednija apoteka u univerzumu je ovde, unutra.

Deo mozga koji se zove hipotalamus je jedna mala mentalna fabrika. Na tom mestu se udružuju hemija i emocije koje imamo. Telo je u osnovi kombinacija ugljenika koja se pravi oko 20 različitih amino-kiselina od kojih nastaje fizička struktura.

Naše telo je ujedno mašina za proizvodnju proteina. U hipotalamusu uzimamo sitne nizove proteina koji se zovu peptidi i sklapamo ih u izvesne neuro-peptide ili neuro-hormone koji se poklapaju sa emocionalnim stanjima koje doživljavamo svaki dan. Tako postoje hemijska jedinjenja za ljutnju, postoje jedinjenja za tugu i postoje jedinjenja za patnju. Postoji hemijsko jedinjenje za požudu! Postoji jedinjenje koje odgovara svakom emocionalnom stanju koje doživimo. I u trenutku kad doživimo to emocionalno stanje u svom telu ili svom mozgu taj hipotalamus će odmah sastaviti peptide, a onda ih oslobađa preko hipofize u krvotok. U trenutku kad to ubaci u krvotok to odmah nalazi put do različitih centara u telu.

Svaka pojedina ćelija u telu ima svoje spoljašnje receptore. Kad se peptid prikači na ćeliju, kao ključ ulazi u bravu i legne na površinu receptora, tu se zakači. Hemijska reakcija „pomera“ receptor i, kao zvoni na vratima, šalje signal ćeliji.

Na svojoj površini ćelija ima na milijarde receptorskih mesta koji su zapravo samo prijemnici za informacije. Zakačeni peptid menja ćeliju na mnogo načina. On pokreće čitav niz biohemijskih događaja od kojih se neki odvijaju u samom jezgru ćelije. Svaka ćelija je definitivno živa i svaka ćelija ima svest za sebe, pod uslovom da definišemo svest kao tačku gledišta posmatrača. Uvek postoji perspektiva ćelije. Zapravo, ćelija je najmanja jedinica svesti u telu.

Vi u vašem problemu radite na emocionalno odvojenom mestu ili radite kao da je danas juče.

Šta je to?

Ili se isključujete ili reagujete previše emocionalno jer ste otišli u ranije vreme stvarnosti pa ne funkcionišete kao integrisana celina. Vi sebe dovodite u situacije koje će ispuniti biohemijsku potrebu ćelija vašeg tela tako što stvarate situacije koje odgovaraju vašim unutrašnjim, hemijskim potrebama, kojih niste ni svesni.

Možemo li ipak da se vratimo na onu vašu duhovnost, mnogo mi je komplikovana ova fiziologija.

Za početak oprostite svim bivšim emotivnim partnerima. Ne bavite se njihovim računima, već svojim.

A kako to da uradim?

Na mentalnom ekranu zamišljajte jednog po jednog mladića sa kom ste bili. Zatim im se u sebi obratite ovako:

Sve što se dogodilo među nama bilo je deo puta koji smo morali da prođemo učeći svoje lekcije. Opraštam ti sve zbog čega sam se ljutila na tebe. Ako sam na bilo koji način ja doprinela tome da se ti osećaš loše, oprosti i ti meni. Živi svoj život u miru i spokoju, a ja ću svoj. Hvala ti na svemu lepom.

Na kraju dodajte, ako vam je blisko: S Božanskom ljubavlju ja sam spokojna i radosna u svakom svom aspektu emotivnog života.

U trenutku davljenja, nije bitno ko je kriv, već kako da preživite. Skinite sa sebe bukagije koje vas vuku na dno. Kada god ne znate kako to da uradite, znajte da je ključ u praštanju.

Ljutnja je samo šoljica sone kiseline koju pijete na prazan stomak!