Nestrpljenje ruši svaki uspeh!

Sve mi se u životu izmakne ispred nosa! Ništa mi ne ide zbog toga. Osećam se kao da sam u mutnoj vodi u kojoj ništa ne vidim – rekao je mladi poslovni čovek koji je došao u moju kancelariju, nervozno cupkajući nogom.

Mutna voda može da se razbistri samo na jedan način: ako se mi umirimo i sačekamo.

Ja zaista dajem i više nego što mogu. Što se ja više trudim i upinjem, to mi je sve gore.

Svi smo se mi kao klinci igrali malom gumenom patkicom u plićaku. Što smo više želeli da je uhvatimo mlateći rukama po vodi, to je patkica bila sve dalje od nas. Talasi koje smo sami pravili terali su je od nas, iako smo mi želeli da postignemo upravo suprotno. Tek pošto se umorimo i možda zaplačemo smirivši ruke, patkica je sama dolazila nama. Talasa prosto više nije bilo. Umiri se! Pusti uzburkano more tvog života da se smiri.

Ali meni taj posao treba baš sada!

Na osnovu čega to znaš? Da li si zaista svestan svih okolnosti vezanih za to što želiš? Ili poznaješ samo sopstvenu želju koju boji tvoj nestrpljivi ego?

Nisam, ne znam… Ali dao sam sve od sebe da započnem taj biznis, pokrenuo sam ljude, uložio novac i uporno mi se ne da. Kao da mi ga neko otima ispred nosa. – govorio je kao da se radi o životu i smrti. Takav neizdrž ne sreće se često…

Uvek sebi postavite pitanje: Da li je pravo vreme za to što želim? Da li je ovo želja ega ili duše?

Ja sam poželeo da kupim stan. Našao sam, sasvim iznenada, veoma lep stan, baš onakav o kakvom sam maštao. Sve okolnosti su se namestile kako bi mi se ostvarila ta želja. Ničega nije manjkalo, štaviše, sve je išlo i brže nego obično. Ja u takvim situacijama radim nešto suprotno nestrpljenju: osluškujem da li je sazrelo vreme ili mi to šapuće ego. Istraživao sam, kao da pipam sveže okrečeni zid u tom stanu. Kuckao sam po njemu, tražio najmanju pukotinu ne bih li preko nje srušio ceo zid ili stvorio bolji za sebe. Svi su mi govorili da sam blesav, da samo prolongiram situaciju koja se idealno namestila, da tražim „dlaku u jajetu“. Sasvim slučajno, jednog dana, u moju kancelariju ulazi čovek koji radi u firmi koja gradi puteve. Sam od sebe počinje da mi priča o planovima svoje firme. Zaprepastio sam se kad sam saznao da će ubrzo biti sagrađen magistralni put sa šest traka tik ispod prozora tog mog nesuđenog stana. Istog dana sam zaustavio proces kupovine.

Nikada ne donosite odluke prebrzo!

Kada se nešto ne ostvaruje brzinom kojom bih ja želeo, uvek kažem sebi: Možda me univerzum sačuvao od nečega.

Jednom prilikom putovao sam u Bosnu, držao sam neko predavanje tamo. Auto je vozio moj kum, ja sam davao smernice jer sam veoma dobro poznavao put. Sasvim neočekivano, rekao sam kumu da skrene na granični prelaz kojim inače nikada ne idem. Slučajnost? Službenik na granici nas je veoma ljubazno zamolio da mu dozvolimo da pregleda naš prtljažnik. To inače nije česta praksa, ali s obzirom da sam video da sve automobile ispred nas pregledaju, nisam bio uznemiren. Izašli smo iz automobila. Meni je prišao drugi graničar i počeo neobavezan razgovor. Shvatio je čime se bavim, pa mi je poverio neke svoje probleme i zatražio savet. Na rastanku mi je rekao i ovo: Da nisi naišao ovuda, ja bih ti noćas sigurno plutao Drinom, sa licem u vodi.

Bio sam neizmerno srećan što sam iza sebe ostavio čoveka sa novom verom u život. Moj kum je bio prilično iznerviran jer smo proveli 45 minuta na graničnom prelazu. Putujemo dalje. Kada smo bili blizu Sarajeva, naišli smo na zastoj. Pitao sam policajca u čemu je problem. Pre tačno 45 minuta dogodila se teška saobraćajna nesreća, više automobila i mnogo poginulih… Pogledali smo se i u sebi zahvalili graničarima koji su nas toliko zadržali. Oni su nam možda spasili život!

Nikada ne sudite univerzumu, posebno ne unapred!

Mladić me je pomno slušao, nije više cupkao nogom.

Zapamti: nestrpljenje blokira sve! – rekao sam mu na kraju svog primera.

Zamolio sam ga da sebi da vremena, da ne mlati rukama po plićaku i da sačeka svoju patkicu. Nedelju dana kasnije mi se javio:

Hteo sam da odustanem mnogo puta, ali držao sam se obećanja. Radio sam sve kako smo se dogovorili. Želeo sam da prođe nedelju dana kako bih bio siguran da nemaš pojma i da ti se više nikada ne javim. Prošlo je pet dana. Upravo su mi javili da je direktor sa kojim sam pregovarao za posao uhapšen. Da sam ušao u posao i ja bih sada, na pravdi Boga, bio u zatvoru. Hvala univerzumu i tebi koga sam mrzeo što me je naterao da sebi dam još malo vremena. Kada ponovo možemo da se vidimo?

Stara japanska poslovica kaže: Ići brzo znači ići sporo bez prekidanja!

Naš narod kaže: Strpljen, spasen!