Vaš napredak i rast su u vašim rukama

Prihvatila sam sebe onakvom kakva sam. Spremna sam da postanetem drugačija i krenem put promene. Shvatila sam da je ono šta radim samo posledica mojih emocija. Sve mi je to jasno, menjam svoje emocije ali nikako da prestanu da me muče iste misli. Gde sam zapela?

Pitala me je, pri našem trećem susretu, mlada žena koja je sedela ispred mene. Bila je rešena da radi na sebi, borila se sa sobom ali je kao i sav normalan svet nailazila na prepreke.

Ne možete očekivati bolje i drugačije rezultate ako dopustite istim mislima da vas okupiraju, ako nastavite da razmišljate na isti način i ponašate se po istom šablonu! – rekao sam joj.

Ali kod mene je ne promenljivo stanje, ja ne mrdam!

Ako pažljivije posmatramo prirodu i promene koje se u njoj dešavaju možemo videti da sve promene vode samo u dva pravca – ili se kreću u pravcu razvoja i rasta, ili se kreću u pravcu raspada i nestanka. Isto to se dešava i sa nama, našim životom, okruženjem i okolnostima u kojima živimo. Ili napredujemo i razvijamo se u duhovnom, emocionalnom, intelektualnom i fizičkom smislu ili nazadujemo. Ne postoji konstantno stanje, jedino šta je stalno je promena.

Sećam se jednog svog pacijenta, došao je kod mene sa izvesnim zdravstvenim problemima. Vrlo brzo sam uvideo da ima i neke druge. Krenuli smo da radimo i njegovi problemi su počeli da se rešavaju. Zdravstveni rezultati su bili bolji, našao je posao, devojku. Bio je ohrabren takvim ishodom i poželeo je da ide dalje. Odlučio je da od mene uči da bi mogao i sam da praktikuje veštinu unapređivanja svog zdravlja i kvaliteta života. Od mene je za to dobio priručnik i detaljna uputstva. Nakon mesec dana došao je ponovo. Pitao sam ga kako je. Odgovor je bio da se opet vratio na staro i da mu je život ponovo u minus fazi. Na sto, ispred mene, je bacio priručnik. Nasmejao sam se želeći da mu se zahvalim što je uložio trud da ispravi moguće slovne greške. Da bih ubrzo shvatio da on nije ispravljao slovne greške već suštinu teksta. Bio sam potpuno šokiran. Pitao sam ga zašto je bilo šta menjao u tekstu. Sve to je nastalo po mudrosti i znanju još pre nekoliko hiljada godina, ja sam ga samo prilagodio ovom vremenu i podneblju. Sve to šta je napisano u priručniku do dana današnjeg funkcioniše i pomaže ljudima, i zbog čega misli da je toliko poseban da može da ispravlja nešto što je na kraju i njemu samom bilo od pomoći. Odgovor je bio jednostavan: suština svega toga je u suprotnosti sa onim šta ja smatram da trebam da radim! Pitao sam: Pa kada ti znaš bolje, zašto si uopšte došao kod mene? I kako objašnjavaš da ti je na početku bilo bolje? I zašto si sada opet loše, kada si se vratio na staro? Odgovor je usledio posle par minuta ljutitog ćutanja i bio je jednostavan: Loše sam zato što ja to tako želim! Okrenuo se i otišao.

Da li sam ja ista kao taj mladić? Ali meni je dobro ovako kako jeste, ja to samo onako kažem… – žena se povlačila.

Svi koji tvrde da im je dobro tako kako im je i da ne žele ništa da menjaju, samo pokazuju svoje neznanje, slabost i nemanje hrabrosti. Možete vi to, samo napred, nastavite.- odgovorio sam.