Imate li hrabrosti da živite svoj život?

Često od ljudi čujem “blago ovom kakav život živi” ili “lako je njemu, vidi kako mu je život lep” i slično.

Da li ćete mi verovati ako vam kažem da kvalitet vašeg života zavisi samo od vašeg izbora? Zvuči vam poznato ali i daleko od mogućeg?

Kada govorimo o ljudima koji ne žive svoj život onako kako im je dato podelio bih ih u dve grupe:

Prvi su oni koji maštaju da im bude bolje, koji izražavaju svoju žudnju za nečim ali ne smeju da joj se prepuste. Ono što već imaju često omalovažavaju a u isto vreme potajno čeznu za nečim drugim. Oni nisu od akcije, iako na prvi pogled izgledaju tako, oni se i pre početka vraćaju u svoj zagušljivi prostor nesposobni za delanje.

Zasijaju im oči, približe se svojoj podsvesnoj čežnji a onda kada osete da se to stvarno dešava, pobegnu sa ili bez izgovora. Ukoliko se radi o emotivnom aspektu oni su ti koji zavode objekt svoje čežnje a kada objekt pokaže neki impuls ili odreaguje na njihov poziv, oni se naglo povlače negirajući svoje učešće. Ako to što su uradili postane očigledno, brzo će pronaći neku iluziju prijatnosti iz sopstvenog života i prekriti se kao jorganom preko glave negirajući sve što se dogodilo. Ako vi krenete prema njima, dobićete hladan šamar. A od hladnih ljudi ostaju najgore opekotine.

Kod ove kategorije ljudi dominantno je nepostojanje hrabrosti, poznavanje sopstvene ličnosti i nedovoljna sposobnost rada na sebi i reagovanja na životne situacije. Strah ih drži u poricanju i ako pokušate da im to objasnite, oni će se oštro boriti na strani svoje slabosti. Oni su skloni utapanju u socijalne grupe i življenju po pravilima i očekivanjima sveta oko sebe bez obzira na kvalitet. Retko su individualni i samostalni a upravo tu se krije ključ njihovog neuspeha.

Oni se nikada javno neće prepoznati u ovom objašnjenju. Dok budu čitali ovaj tekst, ili se neće prepoznati ili će im unutrašnji glas reći „ma on preteruje i preuveličava, to nisam ja„.

Oni uvek žive poluživot, prelistavajući knjigu svog života ali je nikada dubinski ne razumevaju i nesposobni su da uživaju u njoj. Ukoliko u ovom objašnjenju prepoznajete potencijalne emotivne partnere, odustanite omah, oni nikada neće biti dovoljno hrabri da načine neki korak kako bi prihvatili sebe i ono što osećaju prema vama a kamo li bilo šta što je deo vas. Njih ne možete vi inspirisati na promenu, to mogu jedino sami sebe.

Njihov život je njihov izbor, zato ih nemojte osuđivati. Pustite da svako živi kako je odlučio samo čuvajte sebe. Negde sam pročitao: ili živimo punim plućima ili životarimo u rutinama koje se vraćaju kao ustajali vazduh u staroj kući. Naše je samo da poštujemo takve kakvi jesu i trudimo se da im ne dozvolimo da načine prema nama najstrašniji greh – ubijanje ljubavi.

Druga kategorija ljudi, o kojim pričam, su oni koji nikada i primete objekt svoje strasti. Poricanje u njihovim umovima je toliko snažno da oni nisu svesni ni onoga šta osećaju niti onoga prema kome ili prema čemu osećaju. Oni obično žive jednolične živote u kojima nema radosti, lepote i ljubavi. Oni su obično okupirani problemima, negativnim stavovima prema svetu izvan sebe a sopstveni život i ne primećuju. Sebe u potpunosti nisu svesni, vrte pedale sopstvenog života rutinski, fokusirani na pedale a ne na put kojim idu. Jedini način na koji mogu pomoći sebi, kako bi izašli iz tog životnog magnovenja, je rad na sebi kroz duhovno uzdizanje.

Kod ove kategorije ljudi manja je verovatnoća da emotivno izazovu drugu osobu, prema kojoj nešto osećaju, jer toga nisu ni svesni. Na taj način imaju manju šansu, od prethodne grupe ljudi, da ubiju ljubav kod drugih, što je jedan od najvećih grehova koji se mogu počiniti.

Morate biti svesni koje osećanje ste izazvali kod drugih ljudi, i biti odgovorni prema tome. Poigrati se, makar i na podsvesnom nivou, pa se povući iz igre nosi sa sobom ogroman greh ubijanja ljubavi. To stanje menja energetiku vašeg bio polja i dovodi do trajnih oštećenja koja mogu izazvati razne negativne promene pa i bolesti.

Jedan od najtežih slučajeva ubijene ljubavi, u svojoj praksi, video sam kod jedne mlade žene koja je bila nepokretna. Kada smo se upoznali mislio sam da je reč o nekakvom oštećenju kičme koje je dovelo do nepokretnosti donjeg dela tela. To je potvrđivala i lekarska anamneza koju je donela sa sobom. U njenom bio polju video sam ubijanje ljubavi – zavođenje, izazivanje snažne emocije kod jednog momka a onda bezobzirno odbijanje. Ne pišem o detaljima jer to je lična stvar dotične osobe. Da je to istina potvrdio je i snažni osećaj toplote, tokom tretmana, u stopalima i pomeranje prstiju koje je žena osećala u trenutku kada sam osvestio kod nje pomenuti događaj. Na žalost, ubijena ljubav je dovela do tragedije, bilo je kasno i ne moguće ispraviti grešku. Zbog toga žena nije nikada prohodala.

Ovo je jedan od drastičnih slučajeva ali dovoljan da shvatite da svaka ubijena ljubav ostavlja trag na vašem bio polju a samim tim i na vašem životu.

Iako je ovaj život samo jedna u nizu inkarnacija, ali samo sada imate ovo telo i ovu priliku. Ovaj život prekratko traje da biste sebi dozvolili nemanje hrabrosti, odustajanje od sopstvene unutrašnje vatre i odricanje od lepote koju vam je dao ovaj život. Udahnite punim plućima i ne dozvolite da vam vaš strah i poricanje ne dozvole puno srce ljubavi koje zaslužujete, jer slučajnost ne postoji.