Da li smo spremni ili ne?

Upravo sam poslao poruku osobi koja me je kontaktirala u želji da se vidimo i zakažemo prvi dijagnostički tretman. Ja joj se izvinjavam zato što je čekala i predlažem neke svoje slobodne termine. Odgovor je bio: Sram te bilo, ostavljaš me da čekam!

U ovom svetu žurbe i jurnjave ljudi smatraju da sve moraju dobiti sada i odmah, tačno onda kada su oni namerili. Da li je to zaista moguće?

Postoji jedna stara mudra japanska priča o čoveku koji je došao kod mudrog učitelja kako bi mu ovaj pomogao da nađe odgovore na svoja životna pitanja i nauči kako da dođe do svog mira, spokoja i radosti. Učitelj ga je saslušao i rekao mu: godinu dana ćeš raditi u mojoj bašti, a onda ću ti pomoći. Nakon godinu dana, čovek je došao kod učitelja i rekao mu: Evo prošlo je godinu dana mog službovanja u tvojoj bašti. Hoćeš li mi sada pomoći? Učitelj je rekao: Neću, moraš raditi još godinu dana u mojoj bašti. Kada je prošlo još godinu dana, čovek je pustio svoja pitanja i bez pitanja nastavio da radi u učiteljevoj bašti. Kada je to video, učitelj je došao kod čoveka i rekao mu: Sada si spreman da ti pomognem, jer si naučio lekciju strpljenja.

Tako i ja često dobijem komentare i pitanja: da li ja to kažnjavam time što se ponekad ne javim, kažu mi da sam neprofesionalan što sa izvinjenjem molim za pomeranje termina itd. Uvek odgovaram ovako: kada naučite da poštujete ono što tražite i onoga od koga tražite da vam pomogne, kada spoznate strpljenje kao osnovnu životnu lekciju, tada ćete i dobiti.

Od jednog sveštenika Mojsijeve vere sam čuo da kada neko dođe u nameri da postane Jevrejin, on mu tri puta zatvara vrata i tera ga s praga. To nije zato što ne voli ljude ili ne želi da prihvati nove vernike, već da bi bio siguran u nameru onoga ko dolazi.

Ljudi često nisu sigurni u svoju nameru, niti u ono što žele. To su turisti u svakom aspektu života! Dođu pogledaju, poigraju se, a čim osete da bi mogli da se suoče sa samim sobom ili sa nečim što može da na videlo iznese nihove probleme, beže glavom bez obzira. Vremenom samo na tom proputovanju postaju drski i sve usamnjeniji.

Čuo sam od nekoliko ljudi koji su posetili čuvenog iscelitelja Lazareva koga ja neizmerno poštujem i cenim, da je bio jako grub prema njima i sa psovkama ih izbacivao napolje. Kažu da je uslov da bi se došlo do njega to da ste pročitali sve njegove knjige i pogledali video zapise. Mogao bi se steći utisak da je on nadmen, ali nije u tome stvar. On samo štiti one kojima je pomoć zaista potrebna od onih koji ga razvlače i traće i njegovo i svoje vreme, i od onih koji nemaju čvrstu nameru.

Ja uvek dajem šansu jer mi nije u prirodi da kažnjavam. Pokušam da pomognem. Uspeh koji zajedno postignemo obriše sve uvrede. Nije mi potrebno izvinjenje, dovoljan je osmeh osobe koju sam utešio.

Istini za volju, ima svakakvih ljudi. Jedna žena me je poprilično izvređala što nisam mogao da joj nađem tretman za viđenje “od danas za sutra” baš kako je ona želela jer je sve već bilo popunjeno. Da je bilo pitanje života svakako da bih je primio.

Kako kaže stara japanska mudrost: Hladan čaj i pirinač se mogu podneti, ali hladan pogled i grube reči teško.

Nezrela ličnost često zna, ali ne ume. Zrela ne samo da zna, već i ume. Stoga, nezrela ličnost kritikuje, a zrela deluje.

Trebali bismo malo dublje da preispitamo svoje motive pre nego se negde zaputimo. Ako smo uradili sve što je do nas, a to nešto se prolongira – sačekajmo. Nikada ne znamo da li smo mi ili sama situacija zreli za sledeći korak. Ne zaboravite zakon univerzuma:

Zakon rasta kaže da sve na ovom svetu ima svoje vreme klijanja i rasta. Naučimo se strpljenju jer u suprotnom naš zli deo uma, naš ego, zbog nekih svojih tamnih interesa pokušava da nas prevari. Ako uz to još u nama počne da se javlja ljutnja, bes ili neka druga negativna emocija onda smo stvarno na lošem putu. Niko nam onda nije kriv ni za šta. Sami smo sebe osudili. Počinimo li greh uvrede iz loše namere, onda zaista pokrećemo prljanje naše duše, a odgovor naše Božanske čestice i čitavog univerzuma biće onakav kakav se neće svideti ni tom našem egu.

Ima i divnih ljudi koji su spremni za buđenje. Hvala Bogu mnogo više nego onih drugih. Jedna gospođa mi je odgovorila na moju poruku u kojoj se izvinjavam zbog kašnjenja: Nikakav problem. Kao što rekoh, biće kada bude vreme. Ne treba na silu. Nikako. Nešto tako bitno vredi sačekati. Možda dođem spremnija. Hvala vam u svakom slučaju.

Jedna divna japanska izreka kaže: Jedna ljubazna reč može da te greje tokom cele zime.