U potrazi za korenima stvarnosti

Znate onu priču o tome kako Indijanci nisu videli Kolumbove brodove? Zapravo videli su ih, ali njihov um im nije dozvoljavao da to dešifruju jer u njihovoj stvarnosti nikada pre nije postojalo tako nešto. Stranci su se već bili iskrcali, a ovi još nisu mogli da poveruju kako su došli.

Neko će reći da to sigurno nije bilo tako i, znate šta, u njegovom ili njenom univerzumu verovatno i nije bilo tako. 🙂 Moja istraživanja uvek su me vodila u daleke zemlje u koje retko ko s namerom ide. Tragao sam po bespućima zemaljske kugle jer sam vrlo rano shvatio da je na ovom svetu sve do nas i perspektive. Putovanja su prilika da steknemo još neku perspektivu širu i dublju od naše. Do sada sam već prihvatio kao činjenicu to da naš svet i nije ništa drugo nego mi sami.

Kako su otkriveni Kolumbovi brodovi?

Stajao sam jednog jutra na tremu kućice u Tulumu u Meksiku. Preda mnom se pružala plaža od belog peska i kristalno, svetloplavo Karipsko more. Tamo sam se i setio ove priče o Kolumbu i njegovim brodovima. Razmišljao sam: da li bih ja mogao da vidim brodove?

Da li bi meni um dozvolio da uvidim nešto sasvim novo, nikada viđeno u mom univerzumu?

Kako ja to vidim, činjenica da verujem da postoje stvari van mog pogleda na svet i samim tim mog univerzuma, sigurno povećavaju moje šanse. Bez te osnovne vere, malo šta je zaista moguće promeniti. U šta treba da gledam? Kako da vidim ono što je materijalnom oku nevidljivo?

Um je kao šaman – mora da razotkrije najsuptilnije tragove. Tu mi je palo na pamet: uvideću neobične talase. Ako vidim posledice brodova, onda polako, uz dosta vere, možda mogu da vidim i brodove. Na kraju bih ih ugledao i otrčao da javim svima. Upravo tako evoluiramo i upravo zbog toga su putovanja toliko dobra i važna stvar.

Što dalje (od našeg pogleda na svet) idemo, to dublje (od naše spoznaje) možemo da dođemo.

Mi stvaramo stvarnost. Mi sve vreme stvaramo efekte stvarnosti. Opažamo tek nakon što ugledamo odraz u ogledalu našeg sećanja. Naš um ne poznaje razliku između unutrašnjeg i spoljašnjeg. Savremena nauka, a pogotovu fizika, to potvrđuje.

U centar atoma

Naučnici su još davno utvrdili da atom postoji. U skorije vreme uspeli su i da ga vide, ali samo donekle. Zašto? Mislili smo da je atom neka vrsta lopte, samo baš sićušna, ali napravljena od guste materije u centru. Oko nje, naravno, trebalo bi da kruži elektronski oblak. Nova istraživanja pokazuju da smo zamišljali pogrešno.

Prvo smo saznali da to što vidimo kao oblak elektrona nestaje i pojavljuje se, tako da baš i nije uvek prisutno, niti „opipljivo“. U redu, elektroni su ćudljivi, ali bar bi jezgro trebalo da je stabilno, zar ne? Možete zamisliti koliko su se naučnici iznenadili kada su shvatili da se jezgro ponaša veoma slično! Najpouzdanije je reći da ta nesupstancijalna materija nalik na misao – koncentrisani delić informacije.

Naučnici su raščlanili atom do najsitnijih čestica i došli ni manje ni više nego do svetlosti.

U pitanju je znači laka, suptilna energija. Upravo takva je i naša misao. Mi možemo da budemo mnogo više nego što trenutno jesmo. Naše Ja, ne Ego, nego naše pravo Ja, nije odvojeno od naše okoline, ni u prostoru ni u vremenu. Zato možemo da utičemo i na prostor i na sve u njemu i na vreme u kome postojimo i na ono koje tek dolazi. Svesnost je temelj celog našeg postojanja. Ako želimo da budemo više nego što jesmo, bolje nego što jesmo, da budemo srećniji nego što jesmo, moramo naučiti da upravljamo svojom svesnošću.

Ključ je u mislima

Ljudsko biće je jedan složen informacijsko-energetski sistem. Samo mali deo nas čini telo i svesno ja. Čak 95-98% čine dublji informacijski slojevi koje zovemo podsvesti. Zanimljivo je da od prilike u toj meri poznajemo i Univerzum: svega 2-3%.

Na tananom nivou polja, živi i neživi objekti imaju iste karakteristike i deluju međusobno jedni na druge. Zato svaka negativna misao, emocija i ponašanje utiče na neživi objekt i može mu naštetiti. Na globalnom nivou, povećanje agresije u podsvesnim strukturama čovečanstva utiče na energetsko polje Zemlje i može stvoriti uslove za pojavu katastrofa.

Imao sam prilike da se uverim da svi ekstrasensi, iscelitelji visoke klase, imaju vrlo nizak nivo podsvesne agresije. U suprotnom bi ulazak u informacijsko polje univerzuma bilo veoma opasno. Iz istog razloga bi pokušaj da se broj ekstrasensa na planeti umnoži ubrzanim metodama, ne uzimajući pritom u obzir njihove moralne kvalitete, doveo do sveopšte katastrofe.

U Butanu sam upoznao šamana koji mi je rekao da podsvest čoveka kontroliše ceo univerzum.

553692_3771755644818_1904339207_n

Kontrola je najveća u prečniku od oko 60 metara oko čoveka. Tu dolazi do međusobnog delovanja ljudske svesnosti i svih živih i neživih objekata. Da li znate da čak i knjige koje se stalno nalaze u čovekovom polju omogućavaju podsvesno prikupljanje informacija? Najaktivnije prikupljanje dešava se u snu. Zato treba izbegavati da pored dečijeg kreveta stoji npr. detektivska literatura.
Polje svakog živog i neživog objekta sadrži informaciju ne samo o samom objektu, već i o tome što se desilo oko njega. Struktura polja bilo kojeg prostora skuplja informacije, uzajamno deluje s našim poljima i utiče na njih. Čovek koji se svađa u sobi, ne sumnja da to utiče na zdravije svih, koji se u njoj nalaze, jer informacijske strukture sobe skupljaju negativnu informaciju.

Pouka šamana iz Butana

8035_3771744964551_1928860615_n

Kad čovek emocionalno ruši strukturu polja predmeta, njemu se vraća povratni napad. Koliko je autonomna struktura polja živog objekta isto toliko je autonomna i kod neživog. Neživi objekt može delovati na živi, može delovati aktivno i može razmenjivati informacije.

Šaman iz Butana otkrio mi je jednu tajnu. Kada se čovek u mislima obraća Bogu i moli za oproštaj za učinjeno, s njegovom dušom i telom se dešavaju veličanstvene promene. U tom trenutku čovek priznaje svoje nesavršenstvo, otvara se ka onome ko ga je stvorio i dobija snagu da se promeni. To je najbrži put do harmonije sa univerzumom.

528127_3771795325810_1667155628_n

Ja sam smislio za sebe jednu takvu molitvu. Ne govorim o religioznosti, verujte u bilo šta, samo verujte. Ukoliko vam smeta reč Bog ili Gospod ili bilo šta slično, recite univerzum, recite više ja, samo otvorite dušu i srce i budite ponizni. Evo kako kod mene to ide:

Hvala ti Gospode za sve ono što ja jesam i što imam. Oprosti mi sve što zgreših voljno ili nevoljno i pokaži mi pravi put. Pomozi mi da se ni jednom mišlju niti delom svojim ne suprostavim zakonima tvojim. Učini me dostojnim ljubavi i mudrosti tvoje. Hvala ti.