Žrtvovanje – osuda – pražnjenje

Nisu baš sve priče prijatne. I meni se često desi da poželim da se nisam tog dana probudio i došao na posao. Ima takvih dana da se zapitam zašto nisam odabrao da sedim u nekom Domu zdravlja i prepisujem recepte. Onda obično udahnem duboko, zahvalim se što ipak nije bilo tako i nastavim dalje. Tako sam baš danas jednoj mladoj ženi rekao:

– Vi ste sebični, ljuti, besni ste na druge, osuđujete ih i zamerate im. Kako onda mislite da vam bude bolje?

– To nije tačno! Ja se žrtvujem za druge. Ja nemam svoj život. Mene drugi iscrpljuju i koriste. Zbog njih sam se razbolela.

– Vi ste ipak sebični jer želite da sve bude po vašem.

– Ma vi nemate pojma!

Prelomni trenutak u kome vidim da će nijanse odlučiti. Hoće li samo ustati i otići. Nastaviće po starom. Eto još jednog tužnog kraja. Ja ću ostati iscrpljen i karmički zadužen jer mi svojom nevericom trajno oduzima energiju i pokušava da me povuče sa sobom na dole.

– Gospođo, pogrešno živite svoj život…

– Nije tačno! – prekinula me je u pola rečenice.

– Ako radite ispravno, šta mislite, zašto ste bolesni? Ako ste u pravu, kako to da je mir, spokoj i sklad vašeg života zamenila bolest, nemir i nespokoj? Ako vaš sistem funkcioniše, šta vas je nateralo da zatražite pomoć? Zašto ste uopšte došli ovde?

Tišina. Pauza. Suze i pitanje:

– Zar je moj ego toliki da mislim da sam u pravu čak i ako nisam?

Imala je sreće, brzo je shvatila! Odabrala je teži put – dalje od kolotečine i linije manjeg otpora. Suočeni sa istinom, često poričemo samo zato što nam je tako lakše. Drugi su krivi, mi nikada.

Ova mlada žena rođena je sa snažnim energetskim potencijalom i čistom dušom. Kao stvoreno da se u ovom svetu pokvari – veći potencijal znači više iskušenja, a i iskušenja su veća. Odabrala je da se rodi u porodici koja je na nešto nižoj lestvici od nje. Trebalo bi da tako doživi sebe i nauči lekciju kako se odoleva nižim energijama. Nije joj uspelo. Stavila je sebe u ulogu žrtve, pomagala je svima preko svake granice. Njima je to odgovaralo – iskoristili su njenu dobrotu. Ona se davala i „žrtvovala”, kako sama kaže, a oni su se vremenom na to navikli. To je porodica, a najteže je tamo gde je najbliže. Konstantno su se energetski „kačili“ na nju, a ona je sve više posustajala. Donosila je odluke u njihovo ime, dakle samo još tereta na njenim leđima uz očekivanu grižu savesti. Na kraju je posustala i zanemoćala. Preostalo joj je samo to da se stalno žali, osuđuje druge i brani se time što je postala žrtva. Ona i dalje ima ogroman energetski potencijal, a nesvesno je debelo naplaćivala svoju žrtvu. Kada sebe damo preko prirodne mere, u našem energetskom sistemu stvori se vakum koji pre ili kasnije povuče sve ono što smo dali, pa i više od toga.

Sličan je slučaj jedne majke koja je došla kod mene da traži savet. Njena deca su bila zdrava i pametna, ali potpuno apatična i nezainteresovana. Plakala je i izgovarala ključnu rečenicu svog problema:

– Sve sam im dala, žrtvovala sam se za njih, odrekla se svog života, a oni mi tako vraćaju. Lenji i nezainteresovani za sve. Ja hoću samo da im dokažem šta treba da urade i šta je dobro.

Sasvim spontano sam joj rekao:

Ako nekom nešto želite da dokažete, znači da živite zbog onoga kome želite da to dokažete. Osakaćujete ga. Ako živite zbog sebe, onda nema potrebe da bilo kome nešto dokazujete. Upravo tako mu pomažete!

Nismo mi sami na ovom svetu. „Žrtvujući“ sebe, ova žena se iscrpljivala do krajnjih granica. Svaki sistem, pa tako i njen, teži da se uravnoteži. Samo tako može da opstane. Nemajući odakle drugo, jer je poništila svoj život time što se apsolutno posvetila deci, ona svoj balans može da napoji jedino tu, u svojoj deci. Ona ode da spava i nesvesno se zakači na jedino šta ima, na svoju decu. Isisava im energiju koju im je dala, vakum nezadovoljstva sopstvenim životom uzima još i više. Svakog sledećeg dana deca su biljke, a ona je nezadovoljna. Začarani krug se vrti: žrtva – osuda – pražnjenje…

Da se vratimo na mladu ženu iz moje kancelarije. Nemoćna da bilo šta promeni poriče svoje učešće u tom začaranom krugu. Žrtvuje se, prebacuje drugima, iscrpljuje sebe, a zatim to nesvesno naplaćuje drugima. Alarm se pali. Opstanak duše je u pitanju. Univerzum šalje prvi znak ne bi li joj skrenuo pažnju da greši. Njeno energetsko stanje prelazi na telesni nivo. Iscrpljivanjem energije i zameranjem, ona iscrpljuje bazu – kostur svog života. Sledi ozbiljan oblik osteopatije, smanjuje se gustina kostiju. Ona ne prepoznaje upozorenje i nastavlja po starom, i osuđuje. Šta je sledeće? Pojavljuju se problemi na grlenoj čakri – adenomi na štitnoj i paraštitnoj žlezdi. Lekari ne mogu da otkriju uzrok, zbunjeni su i daju oprečne dijagnoze. Ona tone sve dublje!

Morao sam da je zaustavim, zato sam namerno morao da nastupim toliko odsečno. Njeni urlici i osude, moje navodne greške i njena samoodbrana – sve su do delovi istog ciklusa bolesnog ponašanja. To mogu da sprečim samo saosećanjem i pozitivnom energijom. Ustao sam i prijateljski je zagrlio. Branila se sarkazmom i rečima da ne treba da grlim lošu osobu. Prijateljski sam je bodrio:

– Ovo nije tvoja noć. Nije tvoj kraj! Ovo je početak tvog dana. Samo treba da počne ranije. Da si loš čovek, ti bi se sada osećala dobro jer bi se nalazila u energetskoj atmosferi koja ti odgovara. Pošto se osećaš loše, to je samo znak da se tvoja dobra i čista duša muči i vrišti. Stavila si je u atmosferu koja joj nije bliska. Izađi odatle, to nije tvoj dom.

– Ali kako? – jako je plakala.

– Lako je. Prvo moraš naučiti da budeš pozitivno sebična. Treba voleti sebe i svoju dušu jer samo tako možeš voleti i druge. Moraš poštovati druge i njihovu karmu. Oni moraju da žive kako su odabrali, a ti ne smeš da prelaziš granicu i da dozvoliš da te zloupotrebe. U redu je da ih bodriš iz svog pozitivnog utočišta i da im pomažeš. Međutim, dok to radiš, sve vreme vodiš računa o tome gde je granica. Smeš da ih razumeš, ali ne i da ih žališ. Svako ima lekcije koje mora da nauči. Ako želiš da pomogneš prosjaku, nauči ga da sam zaradi. Nateraj ga saosećanjem i razumevanjem a ne osudom, mora da svoju energiju založi za svoju dušu. Tako on ide gore i ne truli. U suprotnom, on truli, a i ti sa njim jer ga podržavaš i tako imaš vezu sa tim procesom. Podržavaj druge, ali ne daj sebe!

– Ja neću da budem kao oni, ja neću da budem zla. – govorila je kroz suze.

Pokušaj da vidiš nešto lepo u sebi. Pusti njih. Kada čovek ne može ništa dobro reći o sebi, a i dalje želi nešto da kaže, on počinje da govori loše o drugima i na taj način se prazni.

– Šta da uradim? Da li sam u depresiji?

– Za početak, nemoj osuđivati. Okreni se svojoj duši i njenoj dobroti. Pomozi sebi, a onda ćeš i drugima. Depresivno stanje nije loše, ono nam je dato da bismo razmišljali o sebi.

– Oni mene ne vole.

– Ako dobro misliš o sebi, zašto je potrebno da još neko dobro misli o tebi? Prestani sa tim izgovorima i kreni ka sebi da bi pošla unutra. Ako želiš da saznaš ko je tvoj glavni neprijatelj, pogledaj u ogledalo. Izbori se sa njim, a ostali će se sami razbežati.

Rastali smo se prijateljski. Nadam se da će se javiti. Treba da se bori za sebe. Ovaj život je tako čudan i zato i jako lep. Niko se nije rodio naučen, a život se uči.